Obrat u fotofinišu: Sabotira li država sama sebi prodaju 3. maja?

Stečajni upravitelj osporava ranije odluke o prijenosu imovine.

Trebala je to biti jednostavna privatizacija, u kojoj je cijena jedini kriterij. Taj detalj posebno je važan jer se radi o privatizaciji brodogradilišta, inače najkompliciranijih procesa prodaje kojima se država bavila. Riječko brodogradilište koje je ‘na bubnju’ nema balasta, nije u teškoćama, pa država čak nije postavila niti uvjet visine i dinamike ulaganja.

No, u samom finišu država je sama sebi podmetnula nogu i zakomplicirala slučaj, te dovela u pitanje hoće li itko od šest potencijalnih kupaca koji su otkupili ponudbenu dokumentaciju, za tjedan dana, 17. studenoga, Centru za restrukturiranje i prodaju i dostaviti obvezujuću ponudu. Jer, u ovom trenutku nije sigurno da će ono što država prodaje, 100-postotni udjel 3. maja Rijeka 1905., na kraju biti njihovo.Razlog je postupak koji je pokrenuo stečajni upravitelj ‘starog’ 3. maja Loris Rak, da se ide u osporavanje odluka države donesenih prije otvaranja stečaja, kojima je odobrila da se u ‘novi’ 3. maj koji je bio neaktivna tvrtka-kćer ‘starog’ škvera, prenese dio imovine i zaposlenika, te potom njegovim udjelima namirila dio svojih potraživanja, sve kako bi mogla škveru osigurati nastavak poslovanja. A Loris Rak je za podnošenje tužbe, što je nevjerojatno, dobio i potporu predstavnika same države u odboru vjerovnika.

Skip

Ads by

Trgovački sud u Rijeci potom je mogao samo potvrditi da se s pokretanjem postupka krene jer stečajni upravitelj nastoji štititi interese vjerovnika i osigurati naplatu. Scenarijem kojeg gledamo otvara međutim niz nedoumica i pitanja koja će na ovaj slučaj prodaje i budućnost 3. maja sigurno imati utjecaja. Za sada, koliko je poznato, stečajni upravitelj nije stavio zabilježbu na imovinu koja je prenesena i zaustavio proces prodaje. U CERP-u također nemaju namjeru odustati od natječaja niti će rok za predaju ponuda biti prolongiran.

Dva mjeseca, koliko traje postupak za dubinsko snimanje, sasvim je dovoljan po njima da se potencijalni ulagači odluče za konačnu ponudu. To što stečajni upravitelj ima namjeru osporavati postupak kojim je ‘novi’ 3. maj posložen prije dolaska u njegov portfelj CERP, pak, ne promatra i gotovim slučajem. Drugim riječima, pokretanje postupka pobijanja ne znači i konačan pravorijek. Odluku suda, logika je CERP-a, čekat će se vjerojatno godinama i pitanje je komu će sud na kraju dati za pravo, državi ili Lorisu Raku, kojega, ne zaboravimo, opet podupire država. Druga je opcija, a koju je prema dokumentaciji iz stečajnog postupka i najavio stečajni upravitelj, mogućnost nagodbe s državom.Uvjet najbolje cijene

Za pojedince koji prate slučaj prodaje riječkog brodogradilišta upravo je ta činjenica i znakovita, jer s jedne strane otvaranje ovog slučaja tumači se kao tehnički posao kojim će se još jednom zapečatiti odluke iz postupka izdvajanja i spašavanja brodogradnje u Rijeci, a s druge strane vidi ju se i kao mogućnost izbacivanja iz igre potencijalnih kupaca koji nisu ozbiljni i sigurni oko 3. maja. CERP je, naime, jasno dao do znanja da je jedini kriterij kod odlučivanja o kupcu najbolja cijena i bezuvjetna ponuda. To znači da ponude u kojima se traži jamstvo države da će biti obeštećen u slučaju da sud da za pravo stečajnom upravitelju.

Iako je na prvi pogled logično da nakon ovoga u ponedjeljak na stolu u CERP-u neće biti zaprimljenih ponuda, nije isključena mogućnost da će neki od kandidata računati da će država, angažirana s obje strane u ovom postupku, iz proračuna namiriti eventualnu štetu vjerovnicima. Iako podaci nisu javno komunicirani, poznata su imena četiri kandidata – šibenskog brodogradilišta Iskra Dušana Šešoka, koji već dugo pokazuje interes za riječki škver, njemačkog brodogradilišta Lürssen, čiji vlasnik Peter Lürssen već duže vrijeme ima poslove vezane uz brodogradnju u Rijeci, australski poduzetnik Glen Moroney čija je grupacija Scenic u suradnji s 3. majem kao kooperantu gradila veliki polarni kruzer, a njegova nova i još vrjednija gradnja kruzera je i jedini posao gradnje na kojemu je 3. maj trenutačno angažiran. Četvrti igrač pojavio se s najavama nabave korveti za Hrvatsku ratnu mornaricu, u čiju gradnju država svakako želi uključiti domaću brodogradnju, a riječ je o turskom Dearsonu, specijaliziranom za vojne brodove.

6,6

milijuna eura početna je cijena koju je CERP postavio u prodaji 100-postotnog udjela

Bez DORH-a

Ostala dva kandidata koji su preuzeli ponudbenu dokumentaciju u brodograđevnim krugovima nisu poznati. Jedan je tvrtka iz Bugarske koja se, prema dostupnim informacijama, niti ne bavi gradnjom brodova, a drugi je fizička osoba iz Grčke, koji vjerojatno u 3. maju snima situaciju za nekog drugog. Početna cijena koju je CERP postavio u prodaji 100-postotnog udjela, nominalno vrijednog 10,3 milijuna eura, jest 6,66 milijuna eura. Ako i bude ponuda, malo je vjerojatno da će se dosegnuti nominala, a koju zapravo vjerovnici traže tvrdnjom da je država trebala svoj većinski udjel ‘starom’ 3. maju platiti novcem umjesto prebijanjem potraživanja.Tu će vjerojatno biti i temelj potencijalne nagodbe s državom koju zaziva Loris Rak, a ujedno i podupiru predstavnici države, odnosno Ministarstva financija, Hrvatske banke za obnovu i razvitak, te HEP-a i Doma zdravlja Primorsko-goranske županije. Njihova su četiri predstavnika jednoglasno poduprli prijedlog Lorisa Raka. Zanimljivo je i da predstavnik Državnog odvjetništva nije bio nazočan na odboru vjerovnika kada se odlučivalo o prijedlogu Lorisa Raka. Njega se, međutim, ne može smatrati saboterom prodaje 3. maja, jer samo obavlja dužnost stečajnog upravitelja i on sam ne donosi odluke, a koje su pozicije i namjere države s ovim zavrzlamama, moguće da će slika postati ponešto jasnija već u idućim danima.https://www.poslovni.hr/hrvatska/sabotira-li-drzava-sama-sebi-prodaju-3-maja-4510583