Nismo oportunisti, ulažemo dugoročno kao domaći Adris

Šef Bosqara objašnjava strategiju iza akvizicija Mlinara i PIK-a Vrbovec te zašto se razlikuju od klasičnih private equity fondova

Početkom ovog tjedna započeo je upis novih dionica kompanije Bosqar temeljem sekundarne javne ponude (SPO), radi prikupljanja do 150 milijuna eura za financiranje budućeg razvoja i akvizicija, uključujući i PIK Vrbovec. Očekuje se da će sve potrebne radnje za početak trgovanja novim Bosqarovim dionicama na Zagrebačkoj burzi biti obavljene do početka srpnja. Osim prikupljanja novoga kapitala, a kako nam je u razgovoru više puta ponovio Darko Horvat, predsjednik Uprave Bosqara, drugi motiv izlaska u SPO dodatno je otvaranje kompanije prema tržištu te širenje baze investitora, jer SPO je, osim za institucionalne investitore, otvoren i za građane, male ulagače i zaposlenike kompanije.

Vjerojatno ne bi bilo naodmet za početak razjasniti u kakvom su srodstvu Bosqar d.d. i Bosqar Invest, ime kojim se koristite u javnom pozivu za upis dionica?

–​ Bosqar d.d. je krovno društvo grupe koje kotira na Zagrebačkoj burzi, a Bosqar Invest je brend koji se odnosi na našu cijelu grupaciju.

A koja je razlika između Bosqar Investa i klasičnog private equity-fonda u pristupu ulaganjima? Mislim, djelujete kao fond, ali fond niste.

– Nismo fond, investicijska smo grupa. Možda bi dobra referencija za potrebe usporedbe bio Adris na domaćem tržištu ili Berkshire Hathaway na međunarodnome, ako govorimo o velikim modelima sa sličnim pristupom. Razlika između nas i fondova jest u tome što mi ulažemo u one kompanije za koje vjerujemo da imaju stalnu potražnju i da će je imati i dalje te što ulažemo dugoročno. Bitna razlika je i vremenski raspon ulaganja, koji kod fondova ne mora odražavati sve prednosti i koristi koje sektor u koji ulažu može realizirati. Mi takvih vremenskih limita nemamo. Smatramo da bez ograničavanja vremena za ulaganja možemo ostvariti mnogo veće promjene i donijeti koristi svim svojim dionicima, bilo da su to zaposlenici, dioničari ili drugi. Drugo je fokus, mi smo apsolutno i mnogo više fokusirani na mnogo manje područje. Trenutačno smo uloženi u tri vertikale, visokotehnološku, prehrambenu i HR, za koje vjerujemo da imaju dugoročan potencijal rasta te da su to industrije u kojima postoji stalna potražnja.

Prehrambena vertikala, pod nazivom Future Food, najnovija vam je, a nakon samo dvije akvizicije, slovenske Panvite i Mlinara, već vam je u strukturi prihoda postala najveća. Jeste li u te dvije akvizicije ušli zato što su se pojavile dobre prilike ili iz nekih drugih razloga?

– Nismo oportunisti i ne iskorištavamo priliku samo zato što to u nekom trenutku izgleda povoljno, već gledamo i dugoročno, gdje se neke stvari mogu poboljšati i gdje možemo stvoriti veću vrijednost. Nikada nismo kupovali kompaniju ni u jednoj vertikali samo zbog trenutačne EBITDA-e ili prihoda ili isključivo financijskih pokazatelja koje ona u tom trenutku ima, nego zbog toga što ona još može napraviti. U Panvitu smo 2024. godine ušli jer je jedna od rijetkih slovenskih, ali i kompanija u užoj regiji koja je vertikalno integrirana. Fraza 'od polja do stola' izvrsno opisuje tu kompaniju, jer ima 3500 hektara zemlje, proizvodnju stočne hrane, svinja i pilića kao finalnih proizvoda koji dolaze u dućane. Osim toga, još uzgaja voće i povrće. Ušli smo u nju zato što smo ocijenili da može biti temelj daljnjeg razvoja naše ideje o poljoprivredno-prehrambenom sektoru.

Kako se u tu vertikalu uklopio Mlinar, koji ste preuzeli prošle godine? Kako će vam se isplatiti sto milijuna eura uloženih s partnerima u 67 posto vlasničkog udjela u njemu?

– U Mlinar smo ušli zato što je u zadnjih pet godina samostalno postao uspješna kompanija koja ima godišnji rast prihoda veći od 10 posto, vlastitu maloprodajnu mrežu od 320 trgovina, prisutan je u skoro svim maloprodajnim lancima te ima tim koji je sposoban napraviti veliki korak naprijed. Hoće li to biti akvizicije novih tvrtki u regiji, konsolidacija cijele regije u pekarskom biznisu ili samostalno širenje na tržištima susjednih zemalja u kojima još nije prisutan ovisi o tržišnim okolnostima i prilikama, koje ćemo sigurno maksimalno iskoristiti. No sigurno je da će se proširiti Mlinarovo poslovanje u državama u kojima već posluje i šire u regiji. Dakle, novac smo uložili u to da bi se ta kompanija proširila, najvjerojatnije kombinacijom organskog i anorganskog rasta. Činjenica da je EBRD uložio do 50 milijuna eura već godinu dana poslije, i to po znatno većoj valuaciji, potvrđuje ispravnost i fokus našeg ulaganja.

Prije dva mjeseca Bosqar Invest imao je ključnu ulogu u strukturiranju i provedbi zaključenja investicije vrijedne do 80 milijuna eura u Mlinar predvođene EBRD-om. Kako to utječe na Bosqarov vlasnički udjel u Mlinaru?

–​ EBRD je u Mlinar u prvoj fazi uložio 35 milijuna eura, čime su umanjeni postojeći suvlasnički udjeli, ali Bosqar i dalje ima većinsku kontrolu nad kompanijom.

I inače dobro surađujete s EBRD-om?

– Suradnja EBRD-a i Bosqar Investa do sada je mobilizirala približno 170 milijuna eura financiranja, pri čemu je više od 80 milijuna eura u posljednje dvije godine usmjereno u našu vertikalu Future Food, kombinacijom ulaganja u vlasnički kapital i obveznice, čime se dodatno pridonosi otpornosti i uključivosti gospodarstva Hrvatske i regije. EBRD kao najveći institucionalni equity-ulagatelj u regiji unikatan je investitor, koji potvrđuje našu različitost od fondova, jer i njegova ulaganja nisu previše limitirana vremenski i zato nam je važan kao investitor. Ne samo zato što ulaže kapital u naše kompanije, nego je i verifikator našega kontinuiranog stvaranja vrijednosti. Osim u Mlinar, naime, EBRD je prije dvije godine uložio 60 milijuna eura u Mplus.

Kako je sklopljen kupoprodajni ugovor s Fortenovom za preuzimanje sto posto udjela u PIK-u Vrbovec? Što planirate učiniti s tom tvrtkom kada joj postanete vlasnik?

– Znali smo da postoji intencija Fortenova grupe da se PIK Vrbovec proda pa smo s njom ušli u pregovore. PIK Vrbovec podmiruje oko 40 posto hrvatske potražnje za crvenim mesom. To je kompanija s tradicijom od skoro sto godina. Ima proizvode koji su kvalitetni i prisutni u skoro svakom dućanu u Hrvatskoj. Želimo da ta kompanija postane još bolja. Kapaciteti PIK-a Vrbovec trenutačno su veći od onog što uspije prodati. Znači potencijal rasta je već u startu postavljen. To je jedan od razloga zašto ulazimo u PIK Vrbovec.

No PIK Vrbovec ni prije, kada je duboko bio integriran u Fortenovin sustav, od nabave mesa iz Belja do osiguranog plasmana u Konzumu, nije uspio iskoristiti svoje proizvodne kapacitete. Kako to vi planirate učiniti?

– Naša tolerancija na gubitak kvalitete i na potencijalni gubitak pristupačnosti i dostupnosti proizvoda, kao i u svim drugim našim kompanijama, i u PIK-u Vrbovec bit će nulta. Kvaliteta proizvoda neće pasti, a dostupnost u dućanima i u svim drugim oblicima prodaje proizvoda neće biti lošija, nego će biti samo bolja. Uzimajući u obzir da su obujmovi koji se mogu postići u PIK-u Vrbovec veći nego što su u ovom trenutku te da postoji potražnja za kvalitetnim proizvodima, mislimo da s daljnjim razvojem tržišta i izvozom možemo steći dodatne koristi i za dioničare i za zaposlenike, a to smo već dokazali na primjerima Mlinara i Panvite. Ako će za postizanje toga biti potrebne kapitalne investicije, sigurno ćemo dodatno uložiti u tu kompaniju.

Koliki je otprilike iznos koji ćete platiti za PIK Vrbovec?

– Osim što takve procjene ne mogu iznositi zbog pravila Zagrebačke burze, o tome je ionako prerano govoriti budući da će točna cijena biti utvrđena tek na dan zatvaranja transakcije, što će biti nakon dobivanja odobrenja od tržišnih regulatora u Hrvatskoj, Sloveniji i regiji. Tek nakon toga određivat će se koliki je radni kapital, koliko je bila EBITDA i tako dalje. Vjerujem da bi se to moglo dogoditi potkraj ove godine ili početkom sljedeće.

Budući da Fortenova ima intenciju prodati i Jamnicu, jeste li među interesentima?

– Jamnica je jedan od dragulja hrvatskoga gospodarstva i vrhunska kompanija. Bude li prilike da Jamnica kao i PIK Belje i Zvijezda ostane u domaćim rukama, smatram da bi to bio sjajan uspjeh. No primarno smo fokusirani na sektore u kojima jesmo i u njima pokušavamo izgraditi što veću vrijednost. Iako bi se i Jamnicu moglo staviti u sektor prehrane, mislimo da su dvije divizije koje imamo, meso i pekarstvo, dovoljno velike i dovoljno interesantne da sada ne ulazimo i u treću.

Dobro, zanemarimo vodu, što je onda sljedeće što vas zanima za akvizicije u segmentu Future Fooda?

– Imamo pipeline kompanija u koje bismo mogli ući u ovoj regiji što se tiče vertikale prehrane, no kad će se to dogoditi i hoće li se to dogoditi, ovisi o mnogo faktora.

Kada i PIK Vrbovec uđe u Bosqarov sastav, koliko će biti teška vertikala Future Food? Prihodovno, profitno?

– Uspijemo li do kraja godine zatvoriti tu transakciju, moći ćemo reći koliko bi to iznosilo, na osnovi toga kao da je PIK Vrbovec cijelu godinu bio dio Future Fooda. U tom slučaju, pro forma prihod vertikale u ovoj godini mogao bi iznositi oko 614 milijuna eura, a pro forma prihod cijele naše grupe u trenutačnom obujmu poslovanja oko milijardu eura.

Jamnica je jedan od dragulja hrvatskoga gospodarstva i vrhunska kompanija. No primarno smo fokusirani na sektore u kojima jesmo i u njima pokušavamo izgraditi što veću vrijednost. Iako bi se i Jamnicu moglo staviti u sektor prehrane, mislimo da su ove dvije divizije koje imamo, meso i pekarstvo, dovoljno velike i dovoljno interesantne da sada ne ulazimo u treću

Moram priznati da to jako dobro zvuči. No sve te akvizicije moraju za sobom povući i određen stupanj rizika?

– U zadnje smo četiri godine s prihodima prosječno rasli 50 posto, u zadnje dvije godine rast se ubrzao na 59 posto, a EBITDA nam je rasla 53 posto. Rizik nam je pritom nizak, pokazatelj odnosa neto duga i EBITDA-e na kraju prvoga kvartala iznosio je 2,43. Dok nismo ušli u Panvitu, koja je vrsta industrije s malo većim razinama omjera duga i EBITDA-e, taj omjer nam je bio manji od 1,5. Ali i uz daljnje ulaženje u industrije koje su malo opterećenije kreditima uspijevamo držati rizik ili, bolje rečeno, nerizik na vrlo niskim razinama. To znači da, ako tako strelovito rastemo dok kvartal za kvartalom poboljšavamo profitabilnost, organski rast i diverzifikaciju poslovanja, svakim od tih koraka smanjujući rizik, a ne povećavajući ga, razumljivo je zašto smo jedna od najinteresantnijih priča na Zagrebačkoj burzi, i sigurno znamo što radimo.

Kakvi su planovi za ostale dvije vertikale? Što ste dobili širenjem na afrički kontinent, nedavnim stjecanjem većinskog udjela u BPTO diviziji južnoafričke PLP Grupe?

–​ Mplus je vertikala u koju smo ušli 2016. godine i iz koje smo izrasli u jedinstvenu europsku grupaciju. Kad smo počeli razvijati Mplus, kupovali smo kompanije iz kojih možemo pružati svoje usluge. U to je vrijeme i nastalo najviše lokacija zato da bismo obujamski mogli pružiti što više dobrih usluga svojim klijentima. Tako je Mplus od tvrtke koja je imala prihod od tri milijuna eura postao kompanija koja danas ima prihod na razini od 257 milijuna eura, posluje iz 17 država i ima oko 14 tisuća zaposlenih. Ta naša tehnološka vertikala daje rješenja koja ubrzavaju i olakšavaju poslovanje trećim kompanijama. Vjerujemo da će ta potražnja potrajati godinama, ako ne i zauvijek, jer svi žele biti efikasniji i bolji. Vertikala HR-a također ima stalnu potražnju zato što će dobri ljudi uvijek biti potrebni, bez obzira na to je li makroekonomski ciklus pozitivan ili negativan i bez obzira na sve promjene na tržištu rada. Upravo iz tih razloga odlučili smo preuzeti kompaniju u Južnoafričkoj Republici, jer klijenti djelomično prelaze s teritorija na kojima ljudi engleski govore sa snažnim naglascima, kao što su Filipini ili Indija, na JAR, gdje postoji veliki broj govornika engleskog jezika s mnogo blažim naglaskom i mnogo lakše ostvaruju kvalitetnu uslugu.

I uz daljnje ulaženje u industrije koje su malo opterećenije kreditima uspijevamo držati rizik ili, bolje rečeno, nerizik na vrlo niskim razinama. To znači da je razumljivo, ako tako strelovito rastemo dok kvartal za kvartalom poboljšavamo profitabilnost, organski rast i diverzifikaciju poslovanja, svakim od tih koraka smanjujući rizik, a ne povećavajući ga, zašto smo jedna od najinteresantnijih priča na Zagrebačkoj burzi, i sigurno znamo što radimo

Vaša HR vertikala stvorena je kada ste preuzeli upravljanje brendom Manpower za regiju jugoistočne Europe. Kako to da se više ne koristite tim brendom, već vertikala posluje pod imenom Workplace?

–​ Workplace je krovni brend za našu HR poslovnu vertikalu, koji obuhvaća sve naše HR kompanije i u Hrvatskoj i u regiji, od Slovenije do Bugarske, uključujući i tvrtke čije smo upravljanje preuzeli od Manpowera i koje su taj brend zadržale u svom nazivu, jer dio njih drži i licenciju za Manpower. U međuvremenu smo u tim tvrtkama napravili kompletan zaokret i njihova je profitabilnost u zadnje dvije godine, otkako smo ih preuzeli, udvostručena. Nije, naime, isto kad Manpowerom upravlja kompanija iz Wisconsina, kojoj je bilo dovoljno da u ovoj regiji 'ima zastavicu', ali koja za njihove obujmove nije velika, ili kad to radimo mi kojima su svi obujmovi bitni. Nama je bitna svaka transakcija, svaki čovjek i svaki trošak.

Postoji li ijedan instrument na tržištu kapitala koji niste iskoristili u ovih deset godina?

– Na Zagrebačkoj burzi izlistani smo 2019. godine i od tada smo sveukupno, uključujući i listanje, imali pet izdanja vrijednosnica. Od toga su tri bila dionička i dva obveznička. Bosqar je bio prva kompanija na Zagrebačkoj burzi koja je izdala obveznicu povezanu s održivošću, za što smo dobili nagradu za promicanje tržišta kapitala u Hrvatskoj. Druga obveznica bila je najveća obveznica povezana s održivošću iz privatnog sektora. Stoga mogu reći da smo inovativni i pokušavamo naći što više načina na koje možemo iskoristiti tržište kapitala, što znači da nismo iskoristili ni približno ono što globalno tržište kapitala danas može. https://lidermedia.hr/biznis-i-politika/nismo-oportunisti-ulazemo-dugorocno-kao-domaci-adris/#google_vignette