Globalna kriza: Hrvatska će možda izbjeći najcrnji scenarij

Budući da se situacija mijenja gotovo dnevnim ritmom, dok Hrvatska ne potroši gorivo za aktualan gospodarski rast, svjetska situacija mogla bi se koliko-toliko normalizirati

Dok se u predahu primirja između SAD-a i Irana pitamo tko će prvi nuklearno zveckanje pretopiti u stvarnu gljivu, mediji imaju drugi zadatak – procijeniti kada će se svjetsko ludilo kroz krizu/recesiju/stagflaciju preseliti u živote običnih ljudi. 'Tržišta u panici nakon rata s Iranom', 'Cijene nafte divljaju', 'Globalna ekonomija pred novim udarom', 'Rat s Iranom pokrenuo globalnu ekonomsku krizu', naslovi su sa zadatkom stvaranja apokaliptične psihoze, zasad mutnih motiva.

Katastrofični signali, ne samo s domaćih naslovnica nego i iz samog EU-a, posebno ljute Karla Vujevu s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, koji veli da pojedini nositelji vlasti bez podataka i s pregršt fatalizma iznose nepotkrijepljene katastrofične najave o nestašicama, kidanju zračnoga prometa, novim režimima štednje i potrebi za povijesnim rezovima.

– To je opasno i kontraproduktivno. Osobna je potrošnja dominantna kategorija BDP-a, a makroekonomsko upravljanje očekivanjima znanost za sebe. Paušalnim i pretjeranim upozorenjima ne radi se ništa dobro za bližu ekonomsku budućnost kontinenta. Nositelji ekonomske i političke moći morali bi biti agenti stabilnosti, a njihove javne izjave sustavno promišljene nakon dugotrajnih i iscrpnih dogovora na nacionalnim i supranacionalnim razinama. Ono čemu svjedočimo nerijetko je čista suprotnost: ad hoc izjave nedemokratski postavljenih tehnokrata ili čelnika neupućenih u šire političko-ekonomske posljedice svoje retorike – kategoričan je Vujeva podastirući i dokaze: nafta je nominalno premašila stotinu američkih dolara po barelu, no to se, kaže, dogodilo i 2008. i 2022., a ako se promatraju realne cijene, odnosno kupovna moć dolara, današnje su razine ipak niže.

Dolar je od 2008. izgubio oko trećine kupovne moći, dakle, danas se kupuje približno 66 posto dobara i usluga koji su se mogli kupiti tada.

Hrvatska ima više vremena

No činjenica je da cijena nafte gura sve druge cijene, a Hrvatsku i bez novih valova rasta krasi najviša stopa inflacije u eurozoni. Štoviše, HNB-ov najcrnji scenarij predviđa i opciju od sedam posto ovogodišnje inflacije. Koliko je scenarij ostvariv moguće je nanjušiti i iz činjenice da Hrvatska uvozi gotovo 60 posto energenata (osam postotnih bodova više u odnosu na 2004.), a u 15 godina ovisnost o uvozu hrane narasla je deset postotnih bodova (na 35 posto).

Karlo Vujeva, Ekonomski fakultet u Zagrebu:

– Nositelji ekonomske i političke moći morali bi biti agenti stabilnosti, a njihove javne izjave sustavno promišljene nakon dugotrajnih i iscrpnih dogovora na nacionalnim i supranacionalnim razinama. Ono čemu svjedočimo nerijetko je čista suprotnost: ad hoc izjave nedemokratski postavljenih tehnokrata ili čelnika neupućenih u šire političko-ekonomske posljedice svoje retorike

Plaće su (i javne i privatne) dosegnule stakleni strop, a bez cjenovno-platne spirale (koju nitko normalan ne želi) nema hvatanja kupovne moći. Stoga je procjena o vremenu i intenzitetu moguće recesije i/ili stagflacije ključna. Dakle, čeka li nas recesija? Ekonomist Željko Garača procjenjuje da još imamo vremena, godinu ili dvije. Vujeva veli da je ona stopostotno izgledna. Ekonomist Velimir Šonje misli da za nju zasad nema naznaka. Pa, idemo redom. Garača poručuje da je nužno razlikovati stanje u eurozoni i Hrvatskoj. Eurozona je, napominje, i prije izbijanja rata bila na granici recesije i s inflacijom na poželjnim razinama, a Hrvatska je imala snažan gospodarski rast, ali i znatno veću inflaciju.

– Početak rata protiv Irana Hrvatsku i eurozonu zatekao je na različitim pozicijama, ali će negativni utjecaji biti slični, uz različitu dinamiku. Hrvatska ima više vremena. Za eurozonu se već sada može govoriti o stagflaciji, vrlo slabom ili nikakvom rastu uz buđenje inflacije, koja će sigurno i dalje rasti, a Hrvatska ima još godinu-dvije prostora za rast bez obzira na rast inflacije. Inflacija će biti visoka, pa se i prognoze guvernera mogu pokazati konzervativnima – procjenjuje Garača.

Kaže da ono što očekuje EU nije klasična stagflacija jer glavni uzroci stižu izvana, protiv kojih ni monetarna ni fiskalna politika ne mogu 'ratovati'. EU je osuđen na dugoročno visoke cijene energenata zbog vlastitih politika koje dugoročno ugrožavaju njegovu konkurentnost.

– Ovakva je stagflacija prorecesijska, u njoj inflacija i kontrakcija djeluju zajedno i kreiraju okružje koje može prerasti u nešto što se ponekad naziva slumpflation. Rast troškova proizvodnje smanjuje profitabilnost, kućanstva štede, tvrtke odgađaju zapošljavanje i investicije. Gospodarstvo se usporava, a troškovi proizvodnje i smanjena ponuda i dalje podgrijavaju inflaciju unatoč smanjenju potražnje. Predviđanja za EU nisu ohrabrujuća. Pad potražnje i rast troškova energije mogu smanjiti BDP čak u srednjoročnom razdoblju. Visoki troškovi poslovanja dodatno ograničavaju investicije. Očekivanja tržišta rada i sentiment kućanstava pojačavaju negativni ciklus. Malo je prostora za prilagodbe i diverzifikaciju opskrbe, što bi donekle moglo ublažiti vanjski udar – procjenjuje Garača, dodajući da ni Hrvatska nije pošteđena.

Ovisnost o uvozu energenata, prevelik utjecaj turizma na BDP i ograničen fiskalni manevarski prostor, uz nepostojanje vlastite monetarne politike, čine zemlju posebno osjetljivom na vanjske šokove. – Kućanstva su osjetljiva na rast cijena energenta i hrane, a poduzeća se suočavaju s rastom troškova i neizvjesnošću u turističkoj sezoni. To znači da i hrvatska ekonomija može osjetiti učinke prorecesijske stagflacije, ali i slumpflationa, ako problemi izazvani ratom potraju dulje od godinu dana, što je vrlo izvjesno. No stagflacija vanjskoga podrijetla nije statična, ona aktivno stvara uvjete za pad gospodarstva. Europa i Hrvatska ulaze u fazu u kojoj standardni alati politike nisu dovoljni. Inflacija, rast troškova i ograničenja politike pojačavaju kontrakciju – uvjeren je.

Željko Garača, ekonomski analitičar:

– Hrvatska ima više vremena. Za eurozonu već se sada može govoriti o stagflaciji, vrlo slabom ili nikakvom rastu uz buđenje inflacije, koja će sigurno i dalje rasti, a Hrvatska ima još godinu-dvije prostora za rast bez obzira na rast inflacije. Inflacija će biti visoka, pa se i prognoze guvernera mogu pokazati konzervativnima

Slabi temelji

Vujeva ističe kako su izgledi za recesiju stopostotni.

– Pitanje je tek razloga i vremena hoće li kriza stići konjunkturno u sklopu poslovnoga ciklusa (kasnije), ili će vanjski šokovi uvjetovati prelijevanje na nepripremljenu domaću ekonomiju (ranije). Ironično je da Hrvatska potencijalnu krizu dočekuje strukturno nepripremljena i ranjiva, unatoč pristiglim milijardama eura koje su utrošene radi 'oporavka i otpornosti'. Očito su sredstva utrošena, u najmanju ruku, neoptimalno – precizira, dodajući da inflacija jest problem, ali nedovoljno velik da ECB povuče potez samo zbog nas. Naime, udjel je hrvatske inflacije u izračunu zajedničke eurozonske inflacije zanemariv, hrvatski je ponder daleko manji od jedan posto, a doprinos hrvatske inflacije zajedničkoj inflaciji izražava se u promilima.

– HNB je nakon uvođenja eura prepustio ključne instrumente monetarne politike ECB-u, pa Hrvatska na vlastitu inflaciju više ne može odgovoriti autonomnom monetarnom politikom, ni politikom obvezne rezerve, ni kamatnom, ni tečajnom politikom. U takvom će scenariju breme reagiranja opet biti na fiskalnoj vlasti, što je paradoksalno i suprotno zakonskim i statutarnim okvirima, ali je u domaćoj praksi sve više normalizirano – zaključuje Vujeva.

Iako je inflacija okidač koji nas vuče prema recesiji, ona je istodobno i dokaz konvergencije prema prosjeku Unije. Vujeva stoga veli da nešto viša inflacija, uz realan rast životnoga standarda, može biti prihvatljiva. No problem je nizak kapacitet hrvatske ekonomije, koja je svojom strukturom i odabranim smjerom ekonomske politike osjetljiva na vanjske šokove. Posljedično, i šanse su za iskliznuće veće, a distributivne posljedice rasta cijena većim nas dijelom tek očekuju.

Dakle, ponovimo – konvergencija je pozitivna stvar, no ekonomski su temelji rasta slabi. Hrvatska ekonomija ovisi o turizmu i priljevima iz Europe (EU fondovi i iseljeničke doznake iz inozemstva). Zasad nema naznaka stanjivanja tih izvora. S druge strane, industrijska je baza vrlo niska, kao i pokrivenost uvoza izvozom, robni je deficit u razmjeni s inozemstvom rekordan. S obzirom na inflaciju, ranjivost najviše uvjetuju veličina i otvorenost domaće ekonomije u kojoj malobrojni nerezidenti imaju dominantne vlasničke i/ili tržišne pozicije na mnogim tržištima. A takva oligopolska struktura uvjetuje asimetriju pregovaračke moći pri raspodjeli dohotka, odnosno pri određenju marži, plaća i profita, što posljedično sve utječe na cijene. No Vujeva poručuje da ovo nije ni prva ni najgora kriza niti živimo u najgorem mogućem vremenu.

Nepotrebno plašenje

– Jesu li velika financijska kriza, Brexit, COVID-19, rat u Ukrajini i Iranu zaista dramatičniji od dva svjetska rata, Berlinskoga zida, kubanske krize, Vijetnamskoga rata, Nixonova šoka, kartelizacije OPEC-a, uspostave petrodolara? Štoviše, današnji je globalni monetarni sustav definiran upravo početkom 1970-ih, a o monetarnom je sustavu i riječ. Zatvaranje Hormuškoga tjesnaca geopolitički je važno ne samo zbog čepa na obujam prijevoza već i zbog budućih implikacija blokiranja prijevoza nafte plaćene u petrodolarima. A petrodolari, odnosno šire, eurodolari, temeljna su valuta međunarodnih plaćanja u posljednjih pola stoljeća i ključni stup američke ekonomske hegemonije. Prijetnja eurodolaru sugerira i prijetnju (re)financiranju trenutačnih, visokih razina dugova za većinu zapadnih ekonomija. Kako će se Europa, a potom i Hrvatska snaći u svim ovim procesima otvoreno je pitanje. Stoga je uputnije da se europski čelnici razborito bave takvim scenarijima umjesto da bez analitike, argumenata i vizije unaprijed plaše gotovo pola milijarde stanovnika i potrošača – kategoričan je Vujeva.

Opcija B

Iako i Vujeva poziva na razum, Šonje iz trenutačnih podataka ne iščitava ni odgođenu recesiju. – Zasad, uz ove razine cijena energenata, recesije nema na vidiku. Na kraju, i HNB-ov 'crni' scenarij predviđa rast između 1,5 i dva posto u ovoj godini. Jasno je da je stupanj neizvjesnosti ekstremno visok, pa proporcionalno tomu kakvoća svih prognoza pada. No zasad zaista nema ni jedne naznake recesije.

Velimir Šonje, ekonomski analitičar:

– ​Zasad, uz ove razine cijena energenata, recesije nema na vidiku. Na kraju, i HNB-ov 'crni' scenarij predviđa rast između 1,5 i dva posto u ovoj godini. Jasno je da je stupanj neizvjesnosti ekstremno visok, pa proporcionalno tomu kakvoća svih prognoza pada. No zasad zaista nema ni jedne naznake recesije

Naprotiv, prema podacima o fiskalizaciji, potrošači su u ožujku bili više nego dobro raspoloženi (nakon otklanjanja sezonskih utjecaja). Uskrs će dati i prvu naznaku raspoloženja turista; tu je i povećano Vladino trošenje ove godine, s obzirom na to da je zadnja godina NPOO-a. Na kraju, spomenuta inflacija cijena usluga, koja nastaje u kombinaciji domaće i turističke potražnje, ne pokazuje znakove posustajanja – njezin je udjel u inflaciji harmoniziranih potrošačkih cijena (koje su ukupno rasle 4,7 posto) bio 2,4 postotna boda, što je konstanta već godinu dana.

Takav razvoj cijena usluga moguć je samo zbog i dalje živahne ukupne potražnje. Bez nje bi inflacija cijena usluga bila znatno manja, dakle, neizravno, to je signal da je s potražnjom zasad sve u redu – analizira Šonje, uz napomenu da nas ratovi i geopolitika tjeraju na skraćivanje vremenskoga horizonta prognoziranja. O recesiji čak ni za kraj ove godine, kamoli za godinu ili dvije, danas nije moguće precizno razgovarati.

Djelić optimizma moguće je iščitati i iz jednako crnih naslova koji su nas plašili cijelo vrijeme od prvoga zaključavanja. Naslovi se nisu ostvarili. Ovoga je puta, doduše, buka rata ponešto bliže našoj turističkoj granici pa, iako nema ništa loše u turizmu, kao ovisnicima o izvoznome europskom tržištu, kojemu je lakše prognozirati recesiju, bilo bi dobro imati opciju B. Proizvodnju vlastite hrane i energije, recimo. https://lidermedia.hr/biznis-i-politika/globalna-kriza-hrvatska-ce-mozda-izbjeci-najcrnji-scenarij/