Europa ulaže milijarde u obranu, ali najveći dobitnik je SAD

NATO-ov samit pokazao je kako veća europska vojna potrošnja jača američku industriju, dok EU preuzima sve veći financijski teret

Najvažniji sastanak na vrhu u NATO-ovoj povijesti, kako ga je prije početka nazvao američki državni tajnik Marco Rubio, pokazao je još jednom transakcijsku narav politike koju aktualna američka administracija vodi prema europskim saveznicima. Sastanak članica Sjevernoatlantskog saveza u Ankari u utorak i srijedu smatrao se ključnim testom vjerodostojnosti i buduće održivosti, pri čemu su novi europski ciljevi obrambene potrošnje ponovno bili pod povećalom Bijele kuće.

Još prije njegova početka od samita se očekivalo da propita može li Europa dovoljno brzo pretvoriti veća proračunska izdvajanja u obranu u konkretnu vojnu moć kako bi zadržala angažman predsjednika Donalda Trumpa dok se istodobno priprema za budućnost Saveza u kojoj Washington igra manju ulogu.

Podsjetimo, lanjsko okupljanje u Haagu u povijest je ušlo kao prekretnica nakon što su se europski saveznici obvezali izdvajati pet posto BDP-a za obranu do 2035., od toga 3,5 posto za temeljne obrambene potrebe i dodatnih 1,5 posto za šire sigurnosne potrebe. U apsolutnim brojevima, riječ je o dodatnih 90 milijardi dolara na godinu.

Golemi teret

U kontekstu spororastućega europskoga gospodarstva (Bruxelles očekuje da će ove godine BDP EU-a porasti za 1,1 posto, a iduće za 1,4 posto) tolika izdvajanja za obranu golem su teret. Dodatno opterećenje za javne financije europskih država stvara i energetski šok koji je upravo režirao SAD svojom avanturom na Bliskom istoku.

Proljetne procjene Europske komisije govore da će se udjel duga u BDP-u s 82,8 posto 2025. povećati na 84,2 posto ove godine, uz daljnji rast na 85,3 posto 2027. NATO-ovo izvješće za prošlu godinu pokazalo je da su europske članice i Kanada lani uložile 574 milijarde dolara za obranu, a SAD 838 milijardi dolara. Za usporedbu, europske su članice 2021., uoči ruske invazije na Ukrajinu, izdvojile 359 milijardi dolara.

Ekonomski aspekt sastanka naglasio je američki stalni predstavnik u NATO-u Matthew Whitaker. U izjavi za medije nekoliko dana prije početka samita naveo je da 'Washington pozdravlja europske napore u povećanju obrambene proizvodnje i smanjenju regulacije'.

– No svakako ne podupiremo protekcionistički pristup koji je katkad uključen u europske obrambene inicijative. To je jedno od područja o kojima bi se moglo razgovarati tijekom sastanka te očekujemo da bismo mogli postići dogovor o tome – poručio je Whitaker, a prenio Politico.

Naravno, Washington želi da glavnina europskih izdvajanja bude usmjerena u kupnju američkog naoružanja. Europske članice NATO-a zasad pristaju na takvu Trumpovu igru. Whitaker je pohvalio saveznike što su prošle godine naručili naoružanja za 120 milijardi dolara, od čega se pola odnosi na narudžbe od američkih proizvođača, ocijenivši to 'dobrim startom'.

Glavni tajnik NATO-a ​Mark Rutte još je tijekom lipanjskog posjeta Washingtonu rekao da europske narudžbe američkog oružja, ako se uračunaju i prijašnje narudžbe, vrijede 300 milijardi dolara. Tako Europa izravno podupire 110 tisuća radnih mjesta u SAD-u, rekao je Rutte. K tome su Ujedinjeno Kraljevstvo i Njemačka nedavno najavili da će dio američkog oružja licencno proizvoditi u svojim tvornicama.

Prebacivanje tereta

Prema najavama diplomata, Trump je stoga očekivao da NATO-ov samit postane događaj na kojem će se objaviti nekoliko velikih ugovora o kupnji naoružanja ili najave o suradnji obrambenih kompanija.

– Ovo je doista sastanak na kojemu NATO prelazi s podjele tereta na njegovo prebacivanje – izjavila je za CNBC viša znanstvena suradnica u Europskome vijeću za vanjske odnose (ECFR)​ Ulrike Franke. Kako se i očekivalo, Europljani su žarko željeli javno pokazati jedinstveno stajalište, posebice o obrambenoj potrošnji, navela je Franke. Španjolska i Francuska već su se suočile s kritikama zbog svojih obrambenih proračuna, no dvije vojno najmoćnije europske NATO-ove članice, Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska, suočavaju se s ozbiljnim fiskalnim ograničenjima.

Američki diktat za veću vojnu potrošnju već je promijenio dinamiku u europskome obrambenom sektoru. Međutim, europska obrambena industrija i dalje je rascjepkana i ograničena opskrbnim lancima, birokracijom, nedostatkom radne snage i godinama nedovoljnog ulaganja. Zajednička nabava mogla bi, u teoriji, smanjiti troškove, poboljšati interoperabilnost i stvoriti ekonomiju obujma. U praksi, europske vlade i dalje žele domaće narudžbe, radna mjesta i povezane porezne prihode u svojoj blagajni.

Snažnija pozicija Turske

U kontekstu želje za brzim naoružavanjem, ali i sve osjetnijeg smanjivanja američke posvećenosti europskoj sigurnosti, jača pozicija Turske, što daje dodatno na težini i izboru mjesta održavanja ovogodišnjeg samita. Naime, turska vojska, nakon američke, najsnažnija je u NATO-u, s otpornom vojnom industrijom i rastućim segmentom proizvodnje naprednih dronova. Europskim saveznicima turski proizvođači naoružanja vrlo brzo mogu isporučiti znatne količine. Primjerice, turska vojna brodogradilišta brod veličine korvete mogu isporučiti u najviše tri godine.

Stoga će, vjerojatno, mnogi u NATO-u zažmiriti na oba oka na to da je Turska nekonvencionalna članica, blago rečeno: od višedesetljetnih napetih odnosa s drugom saveznicom, susjednom Grčkom, preko održavanja bliskih odnosa s Rusijom i Kinom do eklatantnoga kršenja demokratskih sloboda. Kad smo već kod posljednjega, uoči početka samita turska policija pritvorila je desetke istaknutijih članova oporbe, ali i jednoga stand-up komičara te tridesetak boraca za zaštitu okoliša u poznim godinama, prenosi Financial Times. https://lidermedia.hr/biznis-i-politika/europa-ulaze-milijarde-u-obranu-ali-najveci-dobitnik-je-sad/